Globus magazine – Interview with Dr Nikola Milojevic
Dear Readers (Dragi citatelji, pacijenti i blogasi!) , evo mog prvog bloga na Hrvatskom!(djelomicno!)
Below is a news article/blog in Croatian, about a recent biographic interview in Croatia’s leading magazine, Globus, about Dr Nick Milojevic and his father Prof Bosko Milojevic. The translation of the headline in Croatian would read something like :” The heir to the Croatian king of the scalpel!”
The sub headline reads: ” London’s King of Botox, the son of the doyen of Croatian aesthetic plastic surgery Prof Bosko Milojevic who operated on some of the most famous celebrities and politicians of former Yugoslavia, announces his return to Zagreb.”
For the whole article, please click on the article thumbnail on the right.
Evo isto kao sto i ovaj podnaslov najavljuje moj povratak u domovinu, tako cemo sada i tecno preci na hrvatski…(ispricavam se, pisem blog na engeskom racunalu u Londonu, pa nemam slova ch, zh, dj, dz….!!)
Ove blogove pisem vec preko godinu dana i pisati ih mi je postao veliki uzitak, ali do sada uvijek na engleskom. Ako vas zanimaju, ima ih tu na ovim starnicama jos puno. Ovo je moj prvi ( nadam se od mnogih!) na hrvatskom, i razlog ovog bloga je da sam samo htio pruziti sansu svima onima kojima je ovaj clanak promakao da ga u miru procitaju.
Radi se o clanku koji je izasao u Globusu krajem 8. mjeseca, i to je zapravo biografska prica o mojem tati koja se onda nadovezuje na mene i na moju struku estetske medicine , koja je zapravo nastavak njegove velike karijere i tradicije u estetskoj plasticnoj kirurgiji. Pomalo bombastican naslov: (koji nije nikako bio pod mojom kontrolom!) “Nasljednik hrvatskog kralja skalpela” najavljuje cijelu pricu, a pod naslov: ” Londonski kralj Botoxa, sin doajena hrvatske estetske kirurgije dr. Boska Milojevica koji je korigirao najpoznatije estradne zvijezde bivse Jugoslavije i pripadnike politicke elite, najavljuje svoj povratak u Zagreb” , zapravo lijepo uvodi citatelja u taj clanak.
Clanak opisuje moju i tatinu karijeru, i moram priznati da je novinarka Korana Sutlic, napisala jednu jako lijepu familjarnu pricu i isto tako vrlo dobar strucni clanak , sa kojim smo svi jako zadovoljni. Mojeg tate nema vec dugih 17 godina, i cini mi se da je ovaj clanak jedno jako lijepo sjecanje na njega , na jednog velikog covjeka . On je bio toliko velika osoba u svemu, od svoje karijere u estetskoj kirurgiji, do talenta u slikarstvu i sviranju klavira. A da ne govorim kakav je bio otac i idealan familjarni covjek, jos uvijek je sa nama i zapravo se jos uvijek cudimo da vise nije tu…
“Vracate se u Zagreb gdje ime dr Boska Milojevica ima velik ugled. Plainirate li svojevrsni nastavak oceve karijere?” i “U zagreb se vracate u vrijeme recesije, nije li to rizicno?” , su evo samo dva od mnogih pitanja u clanku, a za odgovore i sva druga pitanja kliknite na sliku od clanka i otvorit ce vam se PDF file sa cijelim clankom..
Poslastica za kraj mojeg prvog bloga na hrvatskom. U clanku u Globusu je izaslo oko 12 pitanja i odgovora, a meni su postavili oko 20 pitanja pa su onda izabrali samo ona koja im se svidaju. Bilo je dosta toga sto mi je zao da nije izaslo, a evo iz moje personalne arhive dva pitanja i odgovora koja su meni vrlo draga, ali koje urednik Globusa nije nikada stavio u print:
1. Ispricajte nam neki zajednicki dozivljaj sa vasim ocem
Bilo je to ljeto 1992. godine i ljetovali smo u nasoj prekrasnoj kuci u Rovinju. Bio je oblacni i vjetrovit dan, i krenuli tata i ja do marine na jedrenje sa nasom Halberg Rassi jedrilicom. Moja mama Duka je rekla da smo ludi po takvom vremenu, a bome su se i mornari u marini slozili sa tim misljenjem.Ali tata i ja smo voljeli jedriti, bili smo hrabri… Pri isplovljavanju smo vidjeli da je vrijeme stvarno ruzno, pa smo se usidrili u jednoj uvali na obliznjem Crvenom Otoku. Popravljali smo malo brod, druzili se, kada sam ja primjetio da se na pucini nesto muti, kao da dize more. Odlucili smo krenuti prema marini, i tata je otisao u podpalublje da se pripremi.Naglo, kao da je neka bozja ruka zgrabila brod i okrenula ga na bok. Ja se samo sjecam kako visim sa ograde, pjeni se more, borovi lete oko mene i cujem samo jedan nadnaravni zvuk. Trajalo je to 20-30 sekundi, dok se brod nije ispravio, a sidro jedino u uvali koje je drzalo. Tata je izasao iz podpalublja totalno blijed i rekao: “Isuse sta je to bilo”Po povratku, mama koja je vec mislila da je izgubila dva Milojevica u pijavici, kroz suze radosnice izljubila nas kao nikad prije, te pripremila naj vecu hrpu friganih liganja koji nikada u povjesti nisu imali bolji ukus.Tata je preminuo samo par mjeseci kasnije, ali ovakvih bliskih druzenja je bilo jos puno, i za uvijek ce ostati sa mnom.
Moj tata je bio jedinstven. Uz nevideni talent za kirurgiju, on je bio fenomenalan klavirist i slikar. Uzivamo u njegovim predivnim slikama svaki dan, a moja mala dvo godisnja kcer Hana pokaze prstom i kaze SLIKA BOSKO. Neznam kako je to sve stigao , ali svaki tjedan je trcao na tenis, jedrenje svaki vikend a svaku subotu u ranu zoru u lov na fazane, zeceve, srnjake…. A mali Nikola (ja) sa njim od 4. godine… Predivna sjecanja.
Evo dragi blogasi, to bi bilo to za sada…Vidimo se u Zagrebu!!
Vas
Dr Nikola Milojevic
“Estetski Pacijent”